Okružena je bogatstvom
SKANDAL Isplivao tajni život Patrijarha Kirila! 50 godina živi s LIDIJOM: ALEKSANDAR DIMITRIJEVIĆ JOJ PREPISAO STAN
Prvi put je njeno ime spomenuto u javnosti 2012. godine
Patrijarh Kiril, poglavar Ruske pravoslavne crkve (RPC), već više od 50 godina živi u vanbračnoj zajednici sa izvesnom Lidijom Leonovom, što je zabranjeno kanonskim pravom, a brojne njegove luksuzne nekretnine i imovina su registrovani na njeno ime, otkrio je ruski istraživački medij "Proekt".
Iako ruska zvanična propaganda - pre svega Vladimir Solovljov, najpoznatiji propagandista ruskog lidera Vladimira Putina - navodi da je Leonova dalja rođaka patrijarha Kirila, analize biografija i arhivskih dokumenata ne potvrđuju nikakvu porodičnu vezu između njih, prenosi ukrajinski portal "Ua.news".
Poglavar RPC, rođen kao Vladimir Gundjajev, upoznao je Lidiju, ćerku kuvarice regionalnog odbora Komunističke partije Sovjetskog Saveza (KPSU), u Lenjingradu. Zanimljivo je da se ona, kako je otkriveno, 1971. udala za Ukrajinca Mihaila Leonova, ali je verovatno već u prvim godinama bračnog života došlo do nesuglasica, iako se zvanično nisu razveli, zbog čega se veruje da Kiril i Lidija nisu zvanično u braku, ali žive zajedno.
Kada je budući patrijarh 1984. premešten na službu u Smolensku, ona se preselila sa njim. Svedoci koji su posećivali rezidenciju Kirila dok je bio mitropolit, opisivali su Leonovu kao osobu koja u potpunosti upravlja domaćinstvom patrijarha, rukovodi poklonima i učestvuje u njegovim poslovnim odnosima sa saradnicima.
Iako je patrijarhu zabranjeno da se ženi, Leonova ga prati na privatnim putovanjima skupim avionima, uključujući i posetu Bakuu 5. februara 2019. godine gde je boravio nedelju dana.
Veći deo vremena tada 72-godišnji poglavar RPC proveo je u Azerbejdžanu, gde je obeležavao desetogodišnjicu intronizacije. Proslava je održana u društvu njegove pratilje Lidije Leonove i oligarha iz Kremlja azerbejdžanskog porekla, Gode Nisanova i Germana Zaharijeva (oni su u rodbinskoj vezi i ispovedaju judaizam). Kako piše "Agents media", najverovatnije su njih dvojica prevezli patrijarha svojim privatnim avionom i organizovali mu susret sa predsednikom Azerbejdžana Ilhamov Alijevim.
Skandal zbog renoviranja stana
Prvi put je ime Leonove spomenuto u javnosti 2012. godine kada je izbio skandal oko elitnog stana patrijarha u Moskovskoj kući na Naberežnoj, sa pogledom na Hram Hrista spasitelja. Komšija patrijarha, bivši ministar zdravlja Jurij Ševčenko, koji je u mladosti mnogo pomogao Putinu, renovirao je stan na spratu ispod njih usled čega se nakupilo prašine. Ševčenku je zbog toga stigla tužba, ali ne od patrijarha već od Lidije Leonove koja je bila zvanično prijavljena na toj adresi.
Budući da patrijarh nema pravo da se ženi, crkveni zvaničnici su tada morali da smišljaju objašnjena za tu situaciju - od priča da je ona njegova rođena sestra do toga da je "treća rođaka". Upravo za taj propagandni zadatak je angažovan Solovjov. Ne može se tvrditi da su patrijarh i Leonova imali intimni odnos, ali je izvesno da je RPC i državni propagandni aparat godinama lagao o ženi patrijarha.
Nekretnine registrovane na Lidijino ime
Značajan deo nekretnina i vredne imovine povezanih sa patrijarhom je zakonski registrovan ili na ime Lidije Leonove ili na njihovu zajedničku firmu, simbolično nazvanu "Vladolid" (verovatno kombinacija imena Vladimir i Lidija).
"Proekt" je utvrdio da je na ovu firmu registrovan objekat od 200 kvadratnih metara u peterburškoj zgradi iz 1874. na obali Krjukovog kanala, na uglu Trgovog mosta. U istoj zgradi je na Leonovu upisana i stan od 120 kvadrata koji joj je poklonio Švajcarac jugoslovenskog porekla Aleksandar Dimitrijević. Druga verzija imena kompanije sugeriše da je pravni partner Leonove u ovom poslu Vladimir Liparj, direktor kompanije "Konkord" iz imperije Jevgenija Prigožina.
Među identifikovanom imovinom su:
Luksuzne nekretnine: stan od 200 kvadratnih metara i stan u istorijskoj zgradi u Sankt Peterburgu, kao i stan u Moskovskoj kući na Naberežnoj, vredan miliona dolara
Seoski posed: parcela i vikendica u Moskovskoj oblasti blizu Patriot Parka, kao i stanovi u luksuznom naselju Stare konjušnice u Moskvi
Vozni park: niz luksuznih vozila, uključujući "BMW X5" i modele "leksus", kupljenih i registrovanih na Leonovu u poslednjih 15 godina.
Otkriveni podaci ukazuju na stvaranje privatne porodične strukture unutar rukovodstva RPC, što je u suprotnosti sa monaškim zavetima siromaštva i celibata, podseća medij.
Zanimljivo je da je rođena patrijarhova sestra Elena Gundajeva, brzo napredovala kada je njen brat postao patrijarh: postala je pomoćnik rektora za kulturne aktivnosti, zatim prorektor za kulturu i dekan Fakulteta crkvenih umetnosti. Po mišljenju zaposlenih i učenika, njen stil vođenja bio je autoritaran, a optuživali su je i za nemoralan život, navodeći da je rodila vanbračno dete.
Trenutno, zvanični predstavnici patrijaršije i sam Kiril izbegavaju da komentarišu otkriće istraživačkih novinara ruskog "Proekta".
Kontroverzni patrijarh
Prvi čovek Ruske pravoslavne crkve je od prvog dana čvrsto uz Putina kao i njegovu odluku da izvrši agresiju punog obima na Ukrajinu februara 2022. Ranije je patrijarh Kiril javno tvrdio da Rusi koji se bore protiv Ukrajine navodno ne krše biblijsku zapovest "Ne ubij".
- Želja da se pobedi Rusija danas je poprimila veoma opasne oblike. Molimo se Gospodu da učini da ludaci shvate i da im pomogne da shvate da će svaka želja da se uništi Rusija značiti kraj sveta - naveo je Kiril na bogosluženju januara 2023.
Kiril je bio deo šestog paketa sankcija EU juna 2022. kao osoba koju treba sankcionisati ali je u zadnji tren, na insistiranje, premijera Mađarske Viktora Orbana uklonjen sa spiska.
Švajcarski mediji su pisali ranije da je patrijarh špijunirao u Švajcarskoj za SSSR tokom 1970-ih godina. Kiril je navodno obavljao špijunske aktivnosti dok je živeo u Ženevi kao zvanični predstavnik Moskovske patrijaršije pri Svetskom savetu crkava (SSC). Ruska pravoslavna crkva je odbila da komentariše Kirilove navodne špijunske aktivnosti u Ženevi.
Postoje spekulacije o tome kolika je neto vrednost patrijarha Kirila. Brojke se kreću između 100.000 i četiri milijarde dolara. Prema pisanju "Forbsa", neto vrednost patrijarha Kirila je 2006. (tri godine pre nego je postao patrijarh) iznosila četiri milijarde dolara. Navodno ima novac u švajcarskim, italijanskim, austrijskim i španskim bankama i of šor računima.
KO JE PATRIJARH KIRIL?
Rođen je 20. novembra 1946. godine u Lenjingradu u porodici sveštenika. Godine 1970. završio je sa izvanrednim uspehom Lenjingradsku duhovnu akademiju, gde mu je povereno vođenje predavanja iz Dogmatike.
Monaški postrig primio je 1969, a iste godine Mitropolit lenjingradski i novgorodski Nikodim (Rotov) rukopoložio ga je u čin jerođakona, a zatim i jeromonaha. Od 1971. do 1974. godine bio je zvanični predstavnik Ruske pravoslavne crkve pri Svetskom savetu crkava u Ženevi, da bi nakon toga deset godina bio na čelu Duhovne akademije i bogoslovije u Lenjingradu.
Godine 1976. hirotonisan je za episkopa viborgskog, a 1977. unapređen je u čin arhiepiskopa. Od 1984. nalazi se na katedri smoljenske arhiepiskopije. Godine 1989. arhiepiskop Kiril postavljen je za predsednika Odeljenja za spoljne crkvene veze pri Moskovskoj Patrijaršiji, a izabran je i za stalnog člana Svetog arhijerejskog sinoda RPC. Godine 1991. uzveden je u čin mitropolita.
Mitropolit Kiril član je Bogoslovske i Biblijske komisije pri Svetom arhijerejskom sinodu RPC, potpredsednik Sveruskog narodnog sabora, član Imperatorskog pravoslavnog Palestinskog društva, član Komisije za dodeljivanje državnih nagrada iz oblasti književnosti i umetnosti pri Kabinetu predsednika Ruske Federacije.
Autor je knjiga „Formiranje i razvoj crkvene jerarhije i učenje Pravoslavne Crkve o njenom blagodatnom karakteru" (1971), „Izazovi savremene civilizacije i odgovori Pravoslavne Crkve na njih" (2002), „Reč pastira: Bog i čovek - istorija spasenja" (2004), kao i oko 500 bogoslovskih i publicističkih članaka objavljenih u Rusiji i u inostranstvu.
Od 1994. Mitropolit Kiril svake nedelje vodio je na Centralnoj ruskoj televiziji emisije o veri i Crkvi.
Podrška Srbiji
Patrijarh Kiril, za vreme svog prethodnika Aleksija Drugog, kao "šef diplomatije RPC" dolazio je u Srbiju i razgovarao sa srpskim državnicima, javno upozoravao na tragične posledice proglašavanja nezavisnosti Kosova i Metohije i izražavao solidarnost sa srpskim narodom i crkvom.
Kiril se 23. marta 2007. sastao sa patrijarhom srpskim Pavlom, kada je rekao da RPC čvrsto i dosledno podržava odnos sestrinske SPC prema rešavanju pitanja Kosova i Metohije.
Osim sa patrijarhom Pavlom, tadašnji mitropolit se sastao i sa predsednikom Srbije Borisom Tadićem i premijerom Vojislavom Koštunicom.
Kiril je i tom prilikom ponovio stav Rusije i RPC da se ne može podržati nijedno rešenje za Kosovo i Metohiju koje nije prihvatljivo za Srbiju.
"Pravo i pravda su na strani Srbije", naglasio je tadašnji mitropolit.
Dva dana posle jednostranog proglašavanja nezavisnosti, 19. februara 2008, Kiril je poručio da RPC podržava poziciju SPC i saoseća sa nevoljama srpskog naroda od kojeg je otkinut istorijski deo njegove zemlje, sa kojim je vezana istorija njegove duhovne, kulturne i nacionalne samobitnosti.
POGLEDAJTE I KAKO PUTINA LAŽU NJEGOVI BLISKI LJUDI
Ruski predsednik Vladimir Putin veruje da može da pobedi u ratu u Ukrajini - i to ubedljivo.
Zapadni zvaničnici koji su govorili za britanski poslovni list “Fajnenšel tajms” rekli su da Putinu njegovi generali predstavljaju previše pozitivnu sliku situacije na ukrajinskom frontu. To navodno hrani njegovo samopouzdanje i predstavlja jedan od razloga zbog kojih nastavlja sa invazijom, prenosi Hln.be.
Krajem novembra, ruski general-pukovnik Sergej Kuzovljev je tokom Putinove posete jednom od svojih komandnih punktova izjavio da su njegove trupe “oslobodile” ukrajinski gradić Kupjansk, u oblasti Harkova.
- Dakle, potpuno ste spremni? - upitao je Putin još jednom, za svaki slučaj.
- Naravno, grad je pod našom kontrolom - glasio je odgovor.
Zelenski objavio snimak iz Kupjanska
Ali, dve nedelje kasnije, ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski objavio je video snimak sebe u Kupjansku. Njegova poruka bila je jasna: Rusi uopšte nemaju potpunu kontrolu nad gradom, naše snage su i dalje prisutne. Činjenice su kasnije potvrdili i nezavisni izvori.
Prema zapadnim zvaničnicima, ovo je samo jedan od primera koji pokreću pitanje da li Putinovi vojni zapovednici zaista govore istinu - ili mu pre govore ono šta misle da želi da čuje. Oni strahuju da pogrešne informacije Putinu ulivaju samopouzdanje i podstiču ga da nastavi ratna dejstva.
I u petak je Putin, tokom svoje godišnje konferencije za štampu na kraju godine, sugerisao da Rusija ostvaruje uspehe na frontu.
- Ruske trupe napreduju u svim pravcima, neprijatelj je primoran na povlačenje - rekao je tom prilikom.
"Propaganda usmerena ka Vašingtonu"
To je, naravno, i propaganda - između ostalog usmerena ka Vašingtonu. Međutim, čak je i američki potpredsednik Džej Di Vens već izrazio sumnju u takve tvrdnje. U obraćanju u oktobru govorio je o “fundamentalnom neskladu u očekivanjima… pri čemu Rusi imaju tendenciju da misle da im na bojnom polju ide bolje nego što je to zaista slučaj”.
Prema Vensu, to je štetno po mirovne pregovore.
Putin, doduše, navodno redovno dobija i informacije od svojih poverenika, koji ga upozoravaju, između ostalog, na posledice rata po rusku ekonomiju. Ipak, ružičasta slika iz vojnih brifinga - u kojima se, između ostalog, preuveličava broj ukrajinskih žrtava, dok se ruski neuspesi guraju pod tepih - navodno ga navodi da veruje “da može ubedljivo da pobedi”, navode izvori “Fajnenšel tajmsa”.
"Gerasimov ga štiti od stvarnosti"
Ključna figura na tim brifinzima je general Valerij Gerasimov, načelnik Generalštaba ruske vojske. On je u avgustu prošle godine rekao Putinu da je ruska vojska zaustavila ukrajinski prodor u Kurskoj oblasti, iako to nije bio slučaj.
I u oktobru je, prema navodima, otvoreno obmanjivao predsednika, predstavljajući stanje na frontu znatno boljim nego što je zaista bilo.
Gerasimov je zbog toga već bio izložen oštrim kritikama čak i od radikalnih pristalica rata unutar same Rusije, koje tvrde da on “štiti Putina od stvarnosti”. Nakon debakla oko Kupjanska, između ostalih, poznati ratni bloger Ribar ocenio je da je preuveličavanje vojnih uspeha na frontu “nepotrebno koštalo života ruske vojnike”.
Ovo su znakovi koji ukazuju na poraz Rusije?
Prema signalima koji stižu, Putin ili ne shvata ili ne želi da prizna ozbiljnost situacije. Na vidiku su tri okolnosti koje ukazuju na mogući ruski poraz u 2026. godini.
Prva okolnost je 90 milijardi evra, koje će Ukrajina dobiti u vidu zajma od država Evropske unije. Ta sredstva bi trebalo da budu dovoljna za 2026. i 2027. godinu, piše slovački Aktuality.
Drugi faktor su ruski neuspesi na frontu. Iako su okupacione snage uspele da napreduju i krajem 2025. godine, radilo se o manjim borbama - u Siversku ili kod Huljajpolja.
Nasuprot tome, osvajanje Pokrovska se za vojsku Vladimira Putina pretvorilo u pakao, u kojem nestaju čitave mase vojnika.
Iz Kupjanska su Ukrajinci čak proterali ruske snage. Reč je o izuzetnom poniženju, tim pre što su Vladimiru Putinu lagali da je grad već zauzet.
Najozbiljniji pokazatelj, međutim, jeste stanje ruske ekonomije.
Cena ruske nafte pala je, pod pritiskom sankcija, ispod 35 dolara po barelu. S obzirom na to da se konkurentska nafta Brent prodaje po ceni od oko 60 dolara, to jasno pokazuje kolikim finansijskim gubicima su Rusi izloženi.
"Zemljotres" u Kremlju, čini se, samo je pitanje vremena.
Pucanje Putinove iluzije
Kako je sredinom meseca pisao britanski nedeljnik "The Economist", ruska vojska napreduje sporo i uz ogromne žrtve, dok se ekonomski problemi nagomilavaju. Raspoloženje javnosti prema ratu u Ukrajini sve je lošije, što je u Putinovoj diktaturi - koja se oslanja na privid masovne podrške kako bi održala poslušnost - izuzetno važan faktor.
Putinova propaganda i neprekidni napadi dronovima velikim delom su usmereni na to da ubede Evropu i SAD da je podrška Ukrajini uzaludna. Iako nedavne izjave Donalda Trampa sugerišu da bi takva strategija mogla da uspe, činjenica ostaje da Putin nije uspeo da osvoji ni Donbas posle četiri godine borbi. Za obične Ruse jaz između slike i stvarnosti sve je dublji.
Ekonomija Rusije na ivici snage
Iako ruska ekonomija još nije potpuno na kolenima, počinje da pokazuje ozbiljne znakove iscrpljenosti. Sledeća godina biće najteža od početka invazije.
Prihodi od nafte i gasa pali su 22% u poslednjih godinu dana
Ekonomski zamajac izazvan masovnim povećanjem vojnih izdataka slabi
Budžetski deficit približava se 3% BDP-a
To je veliki problem za Rusiju: nema stranih investicija niti mogućnosti zaduživanja na međunarodnim tržištima. Vlada je primorana da se zadužuje kod kuće, što podiže inflaciju, i da povećava poreze kako bi finansirala rat.
Mali broj Rusa podržava rat u Ukrajini
Rusi sve više primećuju pogoršanje situacije. U nedavnom istraživanju, broj onih koji tvrde da im se životni standard pogoršava utrostručio se u odnosu na one koji kažu da se poboljšava - najviši nivo od početka rata.
To ne znači da Putin traži mir, ali menja okvir u kojem može nastaviti rat.
Udeo vatrenih zagovornika rata nikada nije prešao 25% populacije. Isto važi i za otvorene protivnike. Tiha većina razmišlja o svakodnevnom životu, a ne o ideologiji.
Kako kaže Sam Grin, stručnjak za Rusiju, njihova "podrška" je često površna:
- Reći da podržavate rat najbolji je način da osigurate da rat ne uđe u vaš život.
Tajni dokumenti isplivali u javnost, ono što piše u njima šokira
Bivši predsednik SAD Džordž V. Buš govorio je ruskom predsedniku Vladimiru Putinu da Rusiju smatra delom Zapada, a ne njegovim neprijateljem, sledi iz deklasifikovanih protokola vlade SAD koje je objavio američki Arhiv Nacionalne bezbednosti.
"Rusija je deo Zapada, a ne njegov neprijatelj", rekao je Buš mlađi Putinu u junu 2001. godine tokom sastanka u Sloveniji. Štaviše, Buš je sastanak sa ruskim liderom nazvao najvažnijim delom svog međunarodnog putovanja.
"Neću ovo javno reći, ali ovo je najvažniji sastanak na mom putovanju. Svi ga prate", rekao je Buš Putinu na početku razgovora.
Američki predsednik takođe je uveravao ruskog kolegu da ne postoji rizik od sukoba između Rusije i Sjedinjenih Američkih Država.
O stupanju Ukrajine u NATO
U objavljenim dokumentima se navodi da je Putin tokom razgovora sa američkim kolegom 2008. godine upozorio da će pristupanje Ukrajine NATO-u dovesti do podele ukrajinskog društva.
Na sastanku u Sočiju u aprilu 2008. godine, Buš je pitao ruskog lidera zašto se Rusija protivi ulasku Ukrajine u NATO.
"Severnoatlantsku alijansu veliki deo ukrajinskog stanovništva doživljava kao neprijateljsku organizaciju. Zašto? Koja je svrha članstva Ukrajine u NATO-u? Kakvu korist to donosi NATO-u i Sjedinjenim Amerikim Državama? Može postojati samo jedan razlog – da se obezbedi status Ukrajine u zapadnom svetu. To je logika. Ne mislim da je ta logika ispravna. Pokušavam da je shvatim. A s obzirom na različite poglede stanovništva u različitim delovima zemlje o članstvu u NATO-u, u zemlji bi jednostavno moglo doći do raskola", rekao je tada Putin, navodi se u dokumentu.
"Oduvek sam govorio da postoji određeni prozapadni i proruski deo. Trenutno je vlast tamo u rukama prozapadnih lidera", zaključio je ruski predsednik.
Predsednik Putin je tokom istog sastanka upozorio Buša da će namera Vašingtona da uključi Ukrajinu u NATO dovesti do dugoročne konfrontacije između Rusije i Sjedinjenih Američkih Država.
"Sada bih želeo da ponovim ono što sam rekao Kondi i Gejtsu (tadašnji državni sekretar Kondoliza Rajs i mininstar odbrane SAD Robert Gejts) u Moskvi u vezi sa širenjem NATO-a. To za vas neće biti novost i ne očekujem odgovor. Jednostavno želim da ovo kažem otvoreno. Želeo bih da naglasim da će pristupanje zemlje kao što je Ukrajina NATO-u stvoriti i za vas i za nas dugoročnu zonu konfrontacije", istakao je Putin.
Buš je na to upitao zašto njegov ruski kolega to smatra. Ruski predsednik je odgovorio da bi to stvorilo pretnju da se u neposrednoj blizini Rusije pojave vojne baze i razni sistemi naoružanja NATO-a, prenosi Sputnjik.
Takođe je dodao da sva ukrajinska javnost ne odobrava pristupanje zemlje NATO-u i da trećinu stanovništva zemlje, odnosno 17 miliona ljudi, čine etnički Rusi.
Na samitu NATO-a u Bukureštu 2008. godine usvojena je izjava u kojoj se navodi da će Ukrajina i Gruzija vremenom postati članice Alijanse. Međutim, nije usvojen nikakav konkretan akcioni plan, niti je preciziran vremenski okvir. U februaru 2019. godine, Vrhovna rada je usvojila amandmane na Ustav kojima se utvrđuje da zemlja teži da se pridruži NATO-u.
Volodimir Zelenski više puta je isticao da zemlja namerava da se pridruži Alijansi.
MEDVEDEV - "CIA JE JOŠ 1957. GODINE..."
Ukrajinske vlasti su duhovni potomci Banderinog režima i do danas se ništa nije promenilo u njihovim metodama, izjavio je zamenik predsednika Saveta bezbednosti Rusije Dmitrij Medvedev.
"U agoniji transformacije Ukrajine u 'antiruski' projekat, diktatorski režim Zelenskog je pogazio osnovna ljudska prava, potpuno uništio vladavinu prava i politički pluralizam, a metode koje koristi nose sva obeležja nacizma, državno sponzorisanog terorizma i međunarodnog terorizma", naglasio je Medvedev.
U članku za časopis "Rodina", "Kako su Anglosaksonci negovali ukrajinski nacionalizam posle Drugog svetskog rata", Medvedev je napisao da su Britanci, 1940-ih i 1950-ih, aktivno regrutovali ukrajinske nacističke zločince, igrali značajnu ulogu u negovanju političkog ukrajinizma i jačanju njegove terorističke prirode.
On je naveo da je Američka Centralna obaveštajna agencija (CIA) još 1957. godine pripremila izveštaj u kojem je Ukrajina podeljena na 12 zona, a Donbas i Krim su označeni kao "ruska ostrva u ukrajinskom moru".
Kako je objasnio, CIA tokom Hladnog rata bavila strateškim proučavanjem Ukrajine kao prostora psihološkog rata i potencijalnih vojnih dejstava. Prema njegovim rečima, u izveštaju CIA iz avgusta 1957. godine pod naslovom "Faktori otpora i zone dejstva američkih specijalnih snaga. Ukrajina", teritorija tadašnje Ukrajinske SSR podeljena je na 12 zona. Analitičari su, prema njegovim rečima, uzimajući u obzir istorijske osobenosti, verske sklonosti i konfesionalnu strukturu stanovništva, Krim (zona 1), Donbas (zona 2) i severoistok Ukrajine (zona 3) ocenili kao regione koji se identifikuju sa ruskim interesima i sovjetskom vlašću.
Istovremeno, zone 8–12, koje su obuhvatale Kijevsku, Žitomirsku, Čerkasku, Volinsku, Černovičku, Lavovsku, Ternopoljsku, Ivano-Frankovsku i Zakarpatsku oblast, bile su, prema njegovim navodima, predviđene kao glavno polje delovanja američkih specijalnih službi.
Cilj je bio jačanje banderovskih ideoloških stavova u istorijsko-kulturnoj svesti stanovništva, usmerenih na raskol Ukrajine i njeno odvajanje od Rusije.
Medvedev je takođe napomenuo da su Amerikanci 1951. godine kontaktirali Organizaciju ukrajinskih nacionalista, planirajući da pošalju 200 njenih članova u SSSR radi subverzivnih aktivnosti tokom potencijalnog rata između Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Sovjetskog Saveza.
"Takve skice jasno ilustruju ne samo terorističku prirodu Banderinog režima, čiji su duhovni potomci sadašnji privremeni radnici u Bankovoj ulici (u kojoj se nalazi predsedništvo Ukrajine). Ništa se nije promenilo u njihovim metodama danas", napisao je Medvedev.
Takođe je istakao da je od 2004. do 2014. godine u Ukrajinu uloženo približno 110 miliona dolara kroz fondacije kako bi zajednički civilizacijski prostor slovenskih naroda bio uništen.
Prema njegovim rečima, sadašnje ukrajinske vlasti su "duhovni potomci Banderinog režima" i ništa se nije promenilo u njihovim metodama danas. Uzrok sukoba u Ukrajini, kako je ocenio, leži u agresivnoj istočnoj politici anglosaksonskih zemalja, NATO-a i cele Evropske unije.
"Da bi se postigao dugoročni mir u Evropi, neophodna je potpuna revizija ove neprijateljske politike, uzimajući u obzir fundamentalne interese Ruske Federacije", napisao je Medvedev.
On je primetio da je trend ka unošenju ukrajinizma u sve sfere života zabeležen još u sloganu bivšeg ukrajinskog predsednika Leonida Kučme "Ukrajina nije Rusija". U tom cilju, kako navodi, vlasti su pribegle takozvanoj "novoj istoriji Ukrajine", koju je Kijev pozajmio od anglosaksonskih stručnjaka.
Ukrajina se, prema njegovim rečima, bez oklevanja ili žaljenja, odrekla svoje zajedničke ruske i sovjetske prošlosti, nastojeći da stvori društvo odvojeno od svojih zajedničkih korena.
"Vlasti željni Vašington, nostalgični London i provincijska Otava iskoristili su činjenicu da su različiti regioni 'Nezaležne' (Ukrajina) bili prilično heterogeni kulturno i mentalno", primetio je Medvedev.
Prema njegovim rečima, kampanja je trajala dugi niz godina, a građani su indoktrinirani da veruju da je određena "ukrajinska nacija" deo evroatlantske zajednice i prirodni protivnik Moskve. Medvedev je naglasio da je ključni element nove ideologije obožavanje nacionalizma i njegovih heroja, uključujući Stepana Banderu i Andreja Meljnika.
Istovremeno, kriminalna prošlost novih idola režima je "pažljivo retuširana".
"Solidarnost sa ukrajinskim pseudoistorijskim narativima i podrška zabludama političkih konstrukta koje su stvorili Anglosaksonci, uključujući takozvani Golodomor, predstavlja neprijateljski čin protiv Rusije. Oni su puni ozbiljnih negativnih posledica za svakoga ko želi da učestvuje u ovoj predstavi", napisao je Medvedev.
Bonus video:
(Espreso/Blic)