tuga
Udovica pronašla lični predmet poginulog muža nakon 37 godina: Slomljena je saznanjem! (VIDEO)
Avionska katastrofa koja je potresla Italiju
Više od tri decenije nakon jedne od najtežih avionskih nesreća u istoriji italijanskog civilnog vazduhoplovstva, javnost je ponovo potresla vest iz Sardinije. Lični identifikacioni predmet koji je pripadao Salvatoreu Ingrossu, jednom od stradalih u padu aviona DC-9 u blizini mesta Capoterra u septembru 1979. godine, pronađen je i identifikovan, ali o tome porodica dugo nije bila obaveštena.
Udovica stradalog kapetana, Frančeska Ragusa, sa dubokim emocijama govorila je o otkriću predmeta koji je pripadao njenom suprugu. Kako je navela, saznanje da je posle toliko godina pronađen deo njegove lične opreme za nju predstavlja i bol i utehu. Izjavila je da bi želela da taj predmet bar jednom drži u rukama i da ga položi na stenu koja danas obeležava mesto tragedije.
Avionska katastrofa koja je potresla Italiju
Avion tipa DC-9, u vlasništvu italijanske kompanije Aero Trasporti Italiani, srušio se u noći između 13. i 14. septembra 1979. godine tokom prilaza aerodromu u Kaljariju. Let je bio pri samom kraju kada je letelica, iz još uvek tragično poznatih proceduralnih okolnosti, udarila u planinski masiv u oblasti Konče Oru, nedaleko od Kapoterre.
U nesreći je poginula 31 osoba svi putnici i članovi posade. Među njima je bio i Salvatore Ingrosso, tada kapetan vojske i zapovednik Inženjerijske čete iz Čivitavekije. Vest o tragediji šokirala je Italiju, a masovna sahrana održana u Kaljariju ostala je upamćena kao jedna od najpotresnijih komemoracija tog vremena.
Istraga, koja je trajala više godina, ukazala je na kombinaciju navigacionih grešaka, proceduralnih propusta i nepovoljnih okolnosti tokom noćnog prilaza aerodromu. Nesreća je ušla u istoriju kao najteža avionska tragedija povezana sa aerodromom Kaljari-Elmas.
Pronalazak ličnog predmeta posle skoro četiri decenije
Identifikacioni predmet Salvatorea Ingrossa pronađen je u avgustu 2016. godine, tokom obilaska mesta nesreće, koje je i decenijama kasnije ostalo teško pristupačno i gotovo netaknuto. Pronalazak je izvršio planinar iz okoline Saroka, koji je predmet predao nadležnim institucijama.
Međutim, uprkos značaju otkrića, porodica stradalog kapetana godinama nije bila obaveštena o pronalasku. Predmet je arhiviran, ali je izostala komunikacija sa njegovom udovicom, što je dodatno produbilo osećaj zapostavljenosti koji mnoge porodice žrtava nose decenijama nakon tragedija.
Tek kada je informacija dospela u javnost, Frančeska Ragusa je saznala da je deo lične opreme njenog supruga pronađen. Njena reakcija bila je snažna i emotivna, kako je izjavila, danima je plakala, ali je istovremeno osetila i radost zbog toga što je "nešto što je pripadalo njenom Totu“ ponovo ugledalo svetlost dana.
Sećanje koje ne bledi
Za porodice stradalih, vreme ne briše gubitak. Naprotiv, svaka nova informacija, svaki pronađeni predmet, vraća ih u noć kada su zauvek izgubili svoje najbliže. U tom smislu, lični predmeti stradalih imaju snažnu simboličku vrednost, oni postaju most između prošlosti i sadašnjosti, između tragedije i sećanja.
Frančeska Ragusa istakla je da ne traži pravdu, niti odgovore koji su davno izgubljeni, već samo priliku da oda ličnu počast suprugu. Njena želja da identifikacioni predmet položi na mestu nesreće govori o potrebi da se tragedija ne zaboravi i da ljudske sudbine ne ostanu svedene na brojke i statistiku.
Bonus video:
(Espreso/Blic/Prenele Espreso vesti)