prelepo
Filmska priča o školi u najpoznatijem grnčarskom selu u Srbiji: Dušanka nosila cigle, pomagala koliko je mogla
Od 1946. do 1948. godine, škola se iz domaćinstva Terzića seli u na drugi kraj sela u zaseok Radovanovića, nakon čega se seli u seoski zadružni dom
Užice – U užičkom selu Zlakusa, danas se nalazi mala ali moderna seoska škola po svim standardnima savremene pedagogije i obrazovanja, a njeni đaci niučemu ne oskudevaju za svojim vršnjacima i drugarima koji školu pohađaju u gradskoj sredini. A sama zlakuška škola, odnosno istureno odeljenje Osnovne škole „Aleksa Dejović” iz Sevojna, od svoga nastanka do danas, promenila je čak četiri zgrade dok se konačno nije skrasila u građevini pod čijim krovom se i danas nalazi. Osim što se seljakala sa kraja na kraj sela, priča o ovoj seskoj školi završila je i u knjizi, a mogao bi se komotno o njoj snimiti i dugometražni film.
Začetak školstva u najpoznatijem grnčarskom selu u Srbiji krenuo je upravo iz avilje solunca Gvozdena Terzića. Naime, od 1939. do 1946. godine, deca iz Zlakuse su osnovno obrazovanje sticala u školi koja je bila smeštena upravo u Gvozdenovoj kući.
Od 1946. do 1948. godine, škola se iz domaćinstva Terzića seli u na drugi kraj sela u zaseok Radovanovića, nakon čega se seli u seoski zadružni dom.
- Kada je bila pri kraju izgradnja zadružnog doma, meštani su shvatili da im je potrebnija škola nego zadružni dom pa su u njega uselili đake. U tom prostoru škola je funckionisala do sredine šezdesetih godina prošlog veka. Dolaskom učiteljskog para Šojić, koji se u Zlakusi zadržao tri decenije pokrenuta je inicijativa o izgradnji školske zgrade. Pronađen je plac i na njemu je izgrađena i dan danas se nalazi zlakuška škola”, kaže za RINU Saša Drndarević praunuk Gvozdena Terzića, koji je na preko 700 strana knjige široj janovsti predstavio razvoj seoske škole u Zlakusi.
Školsku zgradu kulukom napravile vredne i hrabre seoske žene. Jedna od tih Zlakušanki koje su na svojim plećima ponele naveći teret izgradnje nove škole jeste i Dušanka Drndarević, Sašina majka i unuka Gvozdena Terzića, čija su sećanja o tim vremenima još uvek itekako živa.
- Tada se vodio mesni samodoprinos i svaki punoletan član domaćinstva se zaduživao sa pet ili šest dnevnica koje je morao da odradi. Tada su se gradili stanovi u Krvavcima za učitelje, te je moj otac išao tamo, a ja sam svoje dnevnice oduđivala na izgradnji škole kod nas, u Zlakusi”, kroz osmeh se seća Dušanka i naglašava da tada, pre šest decenija nije bilo toliko građevinskih mašina te se škola gotovo cela gradila ručno, a da su u tom poslu prednjačile žene.
- Ručno smo nosili ciglu, dodavale majstorima alat i šta im je još trebalo. Tako smo mi oduživale te naše dnevnice, jer ukoliko ne bismo otišle to bi moralo da se plati ili da nas neki drugi punoletni član zameni tih šet ili šest dana. Ali nam nije bilo teško. Radili smo koliko smo mogli, niko nas nije terao. Kada se škola izgradila, bila je muzika, trubači, ručak, koji smo opet mi servirale i služile, veli Dušanka.
Prema rečima Irene Drndarević, direktorke Osnovne škole „Aleksa Dejović” iz Sevojna kojoj pripada istureno odeljenje u Zlakusi, uslovi u ovoj seoskoj školi su uvek bili solidni i đaci nisu niučemu oskudevali ali je sama zgrada iz godine u godinu bili na udaru zuba vremena te da je iziskivala konstantno veća ulaganja.
- Mi smo marta prošle godine dobili saglasnost Ministarstva prosvete na projekat investicionog održavanja škole u Zlakusi. Sama finansijska konstrukcija je bila takva da je jedna trećina sredstava došla od samog ministarstva dok je dve trećine obezbedio grad Užice”, govori direktorka.
Kako kaže, većina radova je završena, a pred majstorima je završetak nekih sitnijih, limarskih radova kao i parterno uređenej, što svakako nije uticalo na polazak dece u školu 1. septembra.
Kako direktorka kaže, oni se godinama bore protiv toga da roditelji svoju decu iz seoskih sredina u kojima postoji škola odvode u matične gradske škole.
- Iskreno se nadamo da će doći do porasta broja učenika, pogotovo ovde u Zlakusi jer imamo sve neophodne uslove. Zlakusa je živo selo, dolaze mladi bračni parovi koji biraju da u mirnoj seoskoj sredini podižu svoju porodicu. Sam školski objekat kao i nastavni kadar su poptuno prilagošeni svemu što je potreba današnjeg učenika. Ipak, đaci ovde imaju nešto što nijedna gradska škola nema, a to je upravo nešto manji broj dece u odeljenju koji je idealan da se učitelj svakom đaku može posvetiti kako valja”, zaključuje direktorka.
Školu u Zlakusi trenutno pohađa 30 učenika od pripremnog, predškolskog uzrasta do četvrtog razreda osnovne škole, nakon čega se, polaskom u peti razred spajaju sa učenicima izdvojenog odeljenja u Krvavcima.
Bonus video: Osnovna škola predložila deci da zamene polove na nedelju dana - Kakve su posledice?
(Espreso/RINA/Prenela: D.S.)