NAJBIZARNIJA FUDBALSKA SMRT: "Plavi anđeo" je krenuo u 'pljačku', a onda je napunjen olovom! "SAMO SAM SE ŠALIO..."
Lućano Re Ćekoni, Foto: printscreen/twitter/officialsslazio

KAD VRAG ODNESE ŠALU

NAJBIZARNIJA FUDBALSKA SMRT: "Plavi anđeo" je krenuo u 'pljačku', a onda je napunjen olovom! "SAMO SAM SE ŠALIO..."

U takvoj sredini, nije bilo čudno u ono vreme da i fudbaleri nose oružje, a igrači rimskog velikana su bili poznati kao "žestoki tipovi"

Objavljeno: 14:53h
Nedeljko Đukić

Navijači Lacija je nikada neće zaboraviti sezonu 1999-2000. kada je klub iz Rima osvojio svoju drugu i za sada poslednju titulu nacionalnog prvaka, i to na stogodišnjicu od osnivanja.

Bogati predsednik Serđo Kranjoti je kreirao supertim u kom su bili i Siniša Mihajlović i Dejan Stanković, a ludo poslednje kolo donelo je kiks Juventusa i veliko slavlje nebeskoplavog dela prestonice Italije.

Oni dosta stariji navijači "Orlova" pamte i osvajanje prvog skudeta, ništa manje spektakularno. Desilo se davne 1974. a tada je takođe u finišu pobeđen Juve, koji je završio Seriju A sa dva boda manje.

Imao je Lacio i tad zavidan tim čiji je trener bio Tomazo Maestreli. Kapiten je bio Đuzepe Vilson, golgeter Đorđo Kinalja je bio najbolji strelac prvenstva sa 24 pogotka, a sredinom terena su dominirali Mario Frustalupi, Renzo Garlaskeli i Lućano Re Ćekoni.

Re Ćekoni je stigao u Rim 1972. na insistiranje Maestrelija koji je s njim radio u Fođi i odmah je postao ljubimac "Lacijala", ne samo zbog srčane igre već i harizme i duhovitog karaktera zbog čega je bio popularan i u svlačionici.

Zbog plave, platinaste kose, Lućano je dobio nadimak "Plavi anđeo" (l'Angelo Biondo), a kada se nije šalio sa svojim saigračima, voleo je da to radi van terena.

Tih sedamdesetih godina prošlog veka, Italija je bila u velikoj ekonomskoj krizi, koja je izrodila ulične demonstracije, porast kriminala, nasilja, ekstremnih levičarskih i desničarskih frakcija.

U takvoj sredini, nije bilo čudno u ono vreme da i fudbaleri nose oružje, a Lacijevi igrači su bili poznati kao "žestoki tipovi". U jednom svom "veselju" su navodno izrešetali kućicu sa klupskim dresovima.

Re Ćekonijeva karijera je bila u padu januara 1977. Povrede su ga izbacile iz ritma, a Maestreli je preminuo nekoliko nedelja ranije od teške bolesti. Lućano je ipak uvek bio vedrog duha i ovaj suprug i otac dvoje dece se ponekad više sam ponašao kao dete i smišljao smicalice koje bi ga oraspoložile. Ali tad je smislio jednu koja je bila kobna.

Naime, Re Ćekoni je sa saigračem iz Lacija, Pjetrom Gedinom, i još jednim prijateljem odlučio da napravi ultimativnu šalu i "opljačka" zlataru Bruna Tabokinija.

Utrčali su u radnju sa pokrivenim licima a prstima su ispod odeće napravili obilk pištolja i uperili ga u zlatara uz reči: "Ruke uvis! Ovo je pljačka". Sve bi se možda bezazleno završilo da nije bilo jednog detalja.

Tabokinija su zaista opljačkali par nedelja ranije i on je tad rešio da bude spreman u slučaju da se pojave neki novi lopovi. U trenutku je izvukao sačmaru i uperio je na "pljačkaše". Gedin je shvatio da ih prijatelj nije prepoznao i da je vrag odneo šalu i podigao je ruke uvis, ali Re Ćekoni nije spuštao svoje lažno oružje.

Uplašen, Tabokini je pucao u Lućana iz neposredne blizine i napunio mu grudi sačmom. Brzo je vezista Lacija odvezen u bolnicu 'San Đakomo', ali nije mu bilo spasa i samo 30 minuta kasnije je preminuo. Navodno su mu poslednje reči bile: "To je bila samo šala... Samo šala...".

Tabokini je uhapšen, ali nikad nije osuđen. A "Plavi anđeo" je ostavio iza sebe porodicu i napustio ovaj svet sa samo 28 godina. Navijači Lacija čuvaju sećanje na njega i možda najbizarniju smrt u svetu fudbala.

Bonus video:

00:10

Bakljada u Podgorici

(Espreso)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.